Danas prosječan čovjek živi 73. godine i to ako mu se posreći. Olimpijske igre i dalje postoje i naravno rezervisane su za one koji žive od svoga tijela i žive za svoje tijelo. I to je uredu. Ali šta je sa ostalim stanovništvom? Gdje su? Ne viđamo ih u sportskim salama. Kažu, ne vole da se znoje. Ne viđamo ih ni na stazama za trčanje. Smeta im da ih vide drugi ljudi. Pilates, teretana, aerobik?- “Skupo mi je!” (Ali nisu skupe nadogradnje noktiju, kvarcanje, depilacija laserom ili cigarete). Bazen? -”Ne, onda budem mokar/mokra.” Šetnja?-” Ajoj, ne da mi se sad. Vruće je”. Ili ako je zima onda: “Ajoj, pa hladno je”. A možda šetnja na proljeće? – “A ne! Jedva sam dočekao/la lijep dan pa da sjednem u neku baštu i popijem kafu.” Imamo i jesen, šta je sa tim? – “Ne mogu, spremam zimnicu” (u prevedenom “spremam zimnicu” više se ne odnosi na ono što su naše majke nekad radile u kuhinji za šporetom, nego se odnosi na spremanje zimnice u crijevima i to u krevetu ispred TV-a.
I evo ja se u potpunosti slažem sa tim. Iako mi ljudi kao vrsta nismo predviđeni da samo sjedimo i ležimo, nego da se krećemo (znate ono, kineziologija=nauka o kretanju), ipak podržavam sve one koje bi radije da se izležavaju u svom domu negdje do 45-e godine života. Poslije će to isto da rade ali u bolnicama. Pa moraju i doktori od nečega da žive. Zašto da perem zube kad ima teta zubarka ili čika zubar da ih popravi? Zdrava hrana? Čemu to? Pa kardiologija je u današnje vrijeme baš mnogo napredovala. Fizička aktivnost? Bilo kakva? Barem malo par puta dnevno podići ruke gore-dole? Svašta! Nećemo se valjda sad svi kretati i biti zdravi? Zdravstveno će nam ionako platiti sve troškove liječenja. A i lijepo je otići malo u banju. Tamo se steknu i neka nova prijateljstva. Svi u istom ili sličnom košu, pa se ima i o čemu popričati (kome je koji disk pukao i sl.). Čemu onda trud? Za 50. godina svi ćemo ionako biti invalidi. Svima nam je poznata mudra izreka Thomasa Fullera “Bolje spriječiti nego liječiti” ali se mi ipak uporno i istrajno odupiremo tim preventivnim kretnjama i bježimo od njih što bi se reklo kao đavo od krsta, bez obzira što statistički podaci ALARMANTNO ukazuju na tendenciju bolesti lokomotornog sistema. Ali ne! Ne treba paničiti. Stanje našeg zdravlja možemo održavati i na milion drugih načina. Recimo koristeći najnovije savremene tehnologije. Znate, fascinantna je ta čovjekova opsjednutost da nešto posjeduje (a da to naravno nije zdravlje). Još fascinantnija je opsjednutost pojedinim pomagalima u svakodnevnom životu. Svaka čast onima koji su ih izumili. Neki zaista imaju svoju korisnu svrhu, a neki (ruku na srce) imaju ulogu samo u smanjivanju svakodnevnih kretnji. Pa hajde onda da budemo što više nesposobni. Knjižare se zatvaraju jer u knjige ne idu baterije pa niko ne želi da kupuje knjige. Djeca ne znaju da zavežu pertle jer su današnje patike na čičak (čak smo i u njihovo ime odlučili da im uskratimo pravo na motoriku). “Limeni ljubimci” što su nekad stajali u garaži sad stoje ispred ulaza i koriste se čak i kad trebamo otići do susjedne zgrade (otplaćujemo ih cijeli život pa nas putem do te susjedne zgrade stigne i čir na želudcu). TV daljinski je tu jer nam je bilo teško ustati i promijeniti kanal. Ah ti simpatični mobilni telefoni koji nam guraju glave u njedra, tjeraju nas da smo 24h dnevno robovski dostupni svima. A tek kućanska pomagala koja sve sama obavljaju… Sve to i još više, a ipak vlada požuda i potraga za još novih pomagala koja njihovim vlasnicima zabranjuju učestala podizanja sa udobnog kreveta, čime pospješuju agresivna i depresivna stanja, kardiovaskularne bolesti, lokomotorno raspadanje itd. i time pune pogodite šta? Bolničke i psihijatrijske krevete. Vidite, opet se sve vrti oko tog kreveta.
Tu je i prekomjerna urbanizacija koja je znatno smanjila površinu i prostor za kretanje pa eto razloga više da kažemo da nemamo gdje. Ubjedljivo najubjedljiviji razlog je ono :”Nemam vremena.” Pa dobro, ko nema vremena za vježbanje, prije ili kasnije imat će vremena za bolest. Ali opet kažem, zdravstveno osiguranje sve pokriva a u krajnjem slučaju fond će vam prije ili kasnije vratiti novac potrošen na liječenje. Tu izreka da je bolje spriječiti nego liječiti pada u vodu, a i Hipokratovo vrijeme je bilo i prošlo i njegova misija nije popularno prošla u ovom vremenu. Stoga ostaje samo da vam poželim lijep i udoban kauč, mnogo više tehnološke revolucije i svega ostalog što vodi ka minimalnom kretanju tokom radnog i sobodnog vremena.
Eh da, fotografije sam slučajno ugledala negdje i rado ih dodala uz ovaj tekst. Divno se uklapaju, zar ne?
]]>
Međutim, nije problem samo u jogi. Mnogi treneri svoje klijente vježbaju surovo po njihovim zglobovima, a imamo i one rekreativce koji odluče da se sami treniraju, nađu snimak na YouTubeu gdje neka fit djevojka objašnjava vježbe, pa stanu, sjednu ili legnu na pod, glavu izvrnu da bi vidjeli šta fit dama pokazuje i hop! Eto problema! Srećom stvari vezane za zdravlje zglobova danas su itekako vidljive i tu više nema mjesta za različita mišljenja. Mišić će uvijek biti mišić, ligamenet uvijek ligament, zglobovi će uvijek biti zglobovi, itd. Nema tu prostora za izjave poput: “Ali ovo nije Pilates, ovo je aerobik, joga ili košarka… Mi to u svom sportu radimo drugačije… Bla, bla, bla…” Od ovakvih se izjava naježim, i nevjerovatno je da neko uopšte ovako razmišlja. Zapamtite, šta god trenirali iste su zakonitosti tijela! ISTE! Bilo da se bavite Pilatesom, trčanjem, jogom, aerobikom itd, znajte da su zakonitosti tijela uvijek iste, jer naše tijelo ne zna šta trenira. Ono samo registruje pokret, a podsvijest pamti maltretiranje tijela. Većina ljudi ima problem sa promjenom na hrskavici koljena, zatim sa deformitetima kičmenog stuba, kao i sa promjenama na diskovima kičmenog stuba i još mnogo toga. Razlozi tome su brojni i neću se sad baviti svim razlozima ali ću navesti neke od primjera koji dovode do toga a vi ćete sami vidjeti da li vas neko tako trenira ili se tako trenirate sami. Šteta je u oba slučaja zagarantovana. Pa da počnemo.
Zamislite da je kičma stub koji nas drži. Taj stub nije postavljen kroz centar našeg tijela nego pozadi i nije čvrst komad. Sastavljen je od mnogo pokretnih segmenata i zglobova gdje se ti isti segmenti sastaju, te postaju hiperpokretljivi i kao rezultat toga ponašaju se kao spojevi – pokretljivost i opterećenje se koncentriše upravo na njih, što uzrokuje njihovu istrošenost brže nego na drugim mjestima. Ti spojevi se nalaze na četiri mjesta: na vrhu gdje se spaja vrat sa lobanjom, spoj donjeg vrata sa rebrima, gdje se donji dio rebara spaja sa donjim dijelom naših leđa, te mjesto gdje se donji dio leđa spaja sa karlicom.
Savijanje naprijed (tzv. pretklon) doprinosi degerativnim promjenama, isušivanju, pucanju i curenju tečnosti iz diskova. Čak, neprekidno ponavljanje ovih radnji uzrokuje istezanje pozadi diskova i ligamenata (povezujuće tkivo koje drži naše kosti zajedno). Sada pomislite na sljedeće: postoji ligament koji se proteže duž unutrašnje strane spinalnog kanala (koštana cijev koja nosi kičmenu moždinu), i tu nema ni najmanje slobodnog prostora, tako da ako ligament otekne zbog pretjeranog istezanja ili je pritisnut diskom (koji je potisnut iz svoje ravnine), to uzrokuje akutni bol a nerjetko i paralizu.
U ovoj vježbi karlica je zarolana unazad od butne kosti. To je znak da je mjesto spajanja baze donjeg dijela kičme i vrh karlice ugrožen. Pogledajte prednju stranu tijela. Primjetit ćete da je baza njenih rebara pomjerena prema karlici. Dakle, rebra su pala prema karlici. Taj “pad” je znak da je izgubila kontrolu nad spojem baza njenih rebara i donjeg dijela leđa. Pogledajte i pad u spoju baze vrata. Ljudska glava teži između 4.54kg-7kg. Zamislite onda koliko težine se u ovom položaju oslanja na ligamenet pritisčući diskove!!! Ajojj!
Pogledajte kako joj pada glava na pregibu baze vrata. U ovom položaju bi i najmršavija djevojka izgledala kao da joj se stomak preklopio. Tako izgleda kada se pritisak i vi nađete na istom putu, kada prostor koji je namjenjen vašim organima da bi obavljali zdravu funkciju u abdominalnoj šupljini se dodiruju sa silom teže težine koja ga gura prema dolje. Na ovaj način guranjem prema dolje pritišćete sastav vašeg abdnomena i baze karlice.
Zašto ovo ne raditi?
Donji dio rebara i donji dio leđa su u potpunosti eksploatisani. Spuštanje vaših stopala na pod nije cilj ove vježbe! Cilj ove vježbe je održati težinu najtežih dijelova tijela od centra tijela, horizontalno protiv sile gravitacije, s tim da se ova vježba daje jakim i naprednim vježbačima jer mišići moraju biti dovoljno jaki da održe vaš torso u zraku plus još dodatnu težinu vaših nogu. Često na treninzima možete čuti vježbače kako se žale da ne mogu disati tokom ove vježbe. Kako bi i mogli ?! Cijeli respiratorni sistem im je u ovom položaju potpuno zgnječen.
Ovakvo vježbanje će zdravlje bolesne osobe pogoršati a zdravu osobu će dovesti u stanje bolesne osobe. Za sve ove i slične vježbe postoji daleko bolji i bezbjedniji način izvođenja, samo što je većini lakše da troše zglobove umjesto mišiće koji optimalno rade, a neaktivnost, slabost trupa i maltretiranje sopstvenog tijela će nas kad tad koštati zdravlja. Nejednaka raspoređenost kičmenog stuba je put ka isčašenju diska. Kada podjednako rasporedimo pokret i opterećenje, tada stvaramo nevjerovatnu snagu u dubinskim leđnim mišićima i svim trbušnim i to bi trebao biti cilj vježbanja. Dakle, vježbajmo a da kičma ne trpi našu težinu. Najjednostavniji način da to shvatite je možda ovaj primjer:
ako vas uče da nije dobro ovako sjediti, zašto mislite da je dobro ovako vježbati? Nije li to isto? Blago onome ko to razumije!
]]>Svaka trudnica bi trebala biti upoznata sa onim što trudnoća i postporođajno stanje donosi sa sobom, a to se najviše odnosi na bolove u leđima. Postoje dvije vrste bolova u leđima u trudnoći: bol u lumbalnom dijelu tj. donjem dijelu leđa, i bol u karlici. Lumbalna bol se obično nalazi na i iznad struka u sredini stražnje strane. Ova bol može, a i ne mora imati veze sa boli koja dolazi iz nogu ili stopala (išijas). Bol u karlici je češća u trudnoći nego bol u lumbalnom dijelu. To je duboka bol od struka prema trtici i može se osjetiti na jednoj ili s obje strane karlice. Navest ću, uz objašnjenje, nekoliko dobrih razloga za vježbanje Pilatesa u trudnoći.
Debljanje. U trudnoći žene dobiju oko 30 kilograma, a kičma mora poduprijeti tu težinu. Težina bebe i maternice vrši pritisak na krvne žile i živce u karlici i leđima. Pilates jača leđa i mišiće karlice bez naprezanja i bez opterećenja na zglobove. Jačanje tih mišića je uslov za pravilno držanje, ravnotežu i snagu, a sve to je jednako bitno ako ste u trudnoći. Kada ojačate svoje mišiće razvit ćete stabilnu jezgru tijela. Većina ima pogrešnu sliku kičme koja prolazi kroz sredinu našeg tijela. Međutim, kičma se nalazi “nazad”, a gravitacija nas vuče naprijed. Ako na to dodamo i stomačić koji u trudnoći raste, rezultat će biti neprijatna bol u leđima kao reakcija slabih mišića. I tako svih devet mjeseci trudnoće, plus period postporođajnog stanja i nošenja djeteta za to vrijeme. Zašto biti lijen i ne uraditi nešto po tom pitanju? Zašto ne poštedjeti tijelo od bolova i olakšati sam porođaj?
Odvajanje abdominalnih mišića. Tokom trudnoće, kako se maternica širi, dva paralelna mišića koja kreću iz grudnog koša do stidne kosti se mogu odvojiti duž srednjeg šava. Glavna prednost Pilatesa je ta što on cilja tačno na mišiće i funkcije koji mogu biti problematični u trudnoći i nakon porođaja. Ojačano dno karlice itekako će pomoći podržavanju mokraćnog mjehura i maternice kako beba bude rasla i pomicala se prema dolje. Pomaže u ravnoteži, kao i u namještanju djeteta u pravo mjesto za porođaj.
Endorfin ili hormon sreće. Emotivni stres može izazvati napetost u mišićima što se osjeti kao bol u leđima, a svako vježbanje stimuliše hormon sreće. Još jedan od razloga za vježbanje Pilatesa u trudnoći je taj što je on vrlo prilagodljiv. Većina Pilates vježbi se mogu mijenjati kako se vaše tijelo i sposobnosti budu mijenjale. Promjene će zadržati namjenu vježbe, a prilagodit će se tijelu. Ako ranije nista vježbali Pilates, važno je da se uključite u grupu koja je namjenjena isključivo za trudnice, ili da izaberete individualni trening. Naravno, prije bilo kakvog vježbanja obavezno se konsultujte sa svojim ginekologom!
Ono što je bitno da znate je da su u trudnoći ligamenti oko zglobova puno blaži zbog povećane proizvodnje hormona, te se lakše povrijediti. Hormon utiče na popuštanje ligamenata koji pridržavaju kičmu, te dolazi do nestabilnosti i boli. Zato pazite za koju ćete se vrstu fizičke aktivnosti odlučiti! Sportove poput košarke, jahanja, odbojke i sl. vam nikako ne preporučujem! Sem Pilatesa slobodno možete da idete na plivanje ili u šetnju. Ne smijete raditi nikakve pokrete koji terete zglobove i koji izazivaju nelagodu!
Pilates u trudnoći nije fizički zahtjevan, ali vam ipak savjetujem da pratite i osluškujete svoje tijelo i da vježbate u skladu sa vašim mogućnostima. Razina vaše energije će se s vremenom mijenjati i baš zato ne trebate pretjerivati. Kako beba bude rasla centar gravitacije će se pomjerati. Trudnoća može biti vrlo zahvalno vrijeme za podešavanje tijela unutra i povezivanje s jezgrom. Kontrola, centriranje, disanje, koncentracija i preciznost, ne samo da će poboljšati vaš način vježbanja, nego će se pobrinuti i o samom porođaju.
]]>Do relativno nedavno Pilates je bio dobro čuvana tajna mnogih profesionalnih sportista. Ako neki sportista fudbaler ili košarkaš, kojeg plaćaju milione da igra određeni sport, može imati Pilates kao program redovnog treninga, zašto onda to nije praksa i našim sportistima ili rekreativcima??? Da li su uopšte upoznati sa tehnikom Pilatesa ili ne žele ni da ga probaju misleći da je previše “ženstven” za njih? Znaju li da Pilates najbolje jača jezgro tijela i to bez zdravstvenih posljedica? Pitam se, jesu li naši mediji učinili loš posao prenošenja značajne koristi od vježbi koje je osmislio i stvorio muškarac, prvenstveno za muškarce?!
Moram priznati da sam i sama bila skeptik prema Pilatesu. Trenirala sam karate i biciklizam, obilazila teretane i vjerovala da mi Pilates ne može pružiti snagu kakvoj sam težila. Mislila sam: ” Zar pored tegova da me jedan Pilates ojača?” Dodat ću da sam kroz teretanu i biciklizam zaradila bolesna koljena, a kako vidim to se desilo i mnogim mojim kolegama. Počela sam da vježbam Pilates i krenula sam na obuku za instruktora. Malo po malo koljena su prestala da bole, a usput sam stekla snagu koju za dvadeset godina bavljenja drugim sportovima nisam uspjela. Pilates je promijenio moje tijelo, promijenio me je mentalno i duhovno, i želim to podijeliti sa svima vama, od žena do muškaraca, djece i starijih osoba, profesionalnih sportista i onih koji vrijeme provode sjedeći. Kao i svi Pilates instruktori shvatila sam da je većina bolova i povreda rezultat mišićne neravnoteže i nedostatka fleksibilnosti. Zamislite muškarce koji svaki dan borave u teretani (s ciljem da budu snažni) vježbajući sa tegovima. Njihovo tijelo je s polja izvajano, ali je unutra slabo. Vanjski mišići su se oblikovali, ali šta ćemo sa onim zaboravljenim dubinskim mišićima? Znamo li uopšte za njih i ako znamo, da li znamo čemu služe? Rekla bih da ne, jer da znamo ne bismo potcjenjivali Pilates. Dobinski mišići su potpora cijelom tijelu. Bez jakih dubinskih mišića mi baš i nismo tako jaki kao što mislimo, a dovoljan bi bio jedan Pilates trening da vas u to uvjeri. I šta nam uopšte znači snaga u kojoj s polja izgledamo kao stijena, a teško nam je da si zavežemo pertle ili obujemo cipele?
Neki muškarci, na primjer, prečesto treniraju samo gornji dio tijela, a to stvara neravnotežu između mišića u tijelu, što može dovesti do čestih povreda. Kada kažem povrede ne mislim samo na one koje se dese “odjednom”, već i na one koje nastaju dugi niz godina, a gotovo su neizlječive. Pilates je najbolji način za mišićno balansiranje i spriječavanje povreda.
Onaj mali broj muškaraca koji se pojavio kod mene u studiju bio je iznenađen koliko je Pilates zahtjevan i koliko se dobro osjećaju poslije vježbanja. Nakon samo nekoliko treninga mogli su zaspati bez bolova u leđima koji su sami sebi nanijeli prethodnim, agresivnijim načinom vježbanja.
Zaboravite na predrasude, izbacite iz glave pogrešnu sliku Pilatesa koji vježbaju samo žene i prihvatite činjenicu da je to trening kojim ćete ojačati cijelu muskulaturu, ekstremitete, kao i duboke mišiće koji će osigurati stabilnost kičme. Zaboravite sve što ste mislili da znate o Pilatesu i dođite da ga probate, a ne zaboravite da je osnivač Pilatesa bio muškarac kao i veliki broj njegovih učenika.
Još jednom vas podsjećam da Pilates vježbaju oni koje vi gledate ispred tv ekrana, oni koje pratite i za koje navijate po stadionima, skijaškim stazama, bokserskim ringovima, teniskim terenima…Svi su oni u pripremu za takmičenje još davno uveli Pilates kao sastavni dio treninga. Dakle, ako NBA košarkaši, sestre Wiliams, fudbaleri Barselone, Andy Murray, atletičarka Sanya Ricards Ross, olimpijski prvak u triatlonu Alistair Brownlee i mnogi drugi vježbaju Pilates, zašto mi još uvijek mislimo da je to samo za “mlakonje”???
]]>
Skoro svaka druga žena ili svaki četvrti muškarac u dobi od pedeset i više godina pati od osteoporoze kuka, kičme ili prijeloma ruke. Zbog niske gustoće kostiju, faktori rizika su brojni. Ako ste starija osoba a niste bili sportski aktivni, Pilates je odličan izbor za poboljšanje osnovne snage i posturalnog poravnanja. Vježbanje Pilatesa jedan je od najboljih načina da starije osobe ostanu zdrave i u dobroj formi, i to najviše zbog kvaliteta pokreta, a ne broja ponavljanja. Naglasak bih stavila i na kontrolu disanja.
Mnogo oblika vježbanja može biti teško za tijela starijih osoba. Baš zbog toga Pilates sa starijim osobama se izvodi u sjedećem ili ležećem položaju, bez opterećenja na zglobove. Kako starimo sve više gubimo ravnotežu i koordinaciju. Pilates je idealan za razvoj ravnoteže, povećanje flekibilnosti i snage, smanjuje rizik od padova (što je čest slučaj kod starijih osoba), operacije koljena, kuka ili kičme. Oboljelim od osteoporoze će također pomoći jer Pilates tehnika povećava gustoću kostiju, jača ekstenzore mišića kičme koji imaju važnu ulogu u gravitaciji koja nas vuče u pogrbljeni položaj. Pomaže i kod proširenih vena, u borbi protiv svakodnevnih bolova u tijelu, spriječavanju artritisa i multiple skleroze.
Dajte svome tijelu snage da vas provede kroz svaki dan, i osjetite se zdravijim i snažnijim.
]]>
Nastava fizičkog vaspitanja nije dovoljno zastupljena, a upravo zbog tog nedostatka fizičkih aktivnosti dolazi do slabog lokomotornog sistema. Za one koji ne znaju, lokomotorni sistem uključuje kosti, zglobove, ligamente, mišiće i hrskavice. On nam omogućuje da se krećemo u prostoru, a sastoji se od pasivnog dijela (kosti i zglobovi) i aktivnog dijela (mišići). Uslijed nedostatka fizičkih aktivnosti dolazi do rizičnih pojava u posturi tijela. Dugo sjedenje u kojem djeca najčešće zauzimaju nepravilane položaje, nošenje teških torbi ili nošenje torbi na jedno rame, gojaznost, neadekvatna obuća, povrede i sl. samo su neki od faktora koji kasnije prelaze u loše držanje.
Zbog nedovoljno jakih mišića dječiji skelet nije u stanju da se nosi sa školskim zadacima i upravo ti slabi mišići dovode kičmu ili zglobove u stanje nekog deformiteta, što nepovoljno utiče na rast i razvoj organizma. Nakon toga slijedi izdvajanje velikih materijalnih sredstava za liječenje i rehabilitaciju, dok je prevencija u drugom planu. Nažalost, živimo u vremenu kada društvo smatra da je veći uspijeh imati popunjene bolničke krevete, nego omogućiti prije svega djeci, a i odraslima fizičku aktivnost, jer je ona jedini i pravi “protivnik” nagle urbanizacije.
Često slušam roditelje kako se hvale raznim kursevima koje pohađaju njihova djeca, a malo je onih koji su fizičku aktivnost stavili za prioritet kao preduslov za zdrav i normalan život. Pa zar je potrebno da djeca još od malih nogu “trče” samo po kursevima, a zatim po klinikama za rehabilitaciju!? Vremena za sport nemaju ni roditelji ni djeca zbog potrebe roditelja da djeca već u predškolskoj dobi budu “napredna”. Da li se mi to takmičimo čije će dijete biti naprednije ili zdravije?
Redovna fizička aktivnost kod mladih važna je za njihov fizički i psihički razvoj, sposobnost i zdravlje. Čak i kod bolesti srca fizička aktivnost daje odlične rezultate. Fizički poremećaj trajno može obilježiti dijete fizičkim izgledom, a i psihičkim stanjem. Zato je potrebna prevencija ili da se nastala promjena što prije otkrije, kako bi se započeta devijacija zaustavila da ne bi došlo do potpune deformacije. Drugim riječima, ukoliko se na vrijeme ne spriječe promjene ili se na vrijeme na njih ne odreaguje dijete će imati zdravstvene probleme koji uključuju napetost, gojaznost, bolove u određenim dijelovima tijela, lošu cirkulaciju, manje radne sposobnosti, lošu koordinaciju, itd. Sve to će se nepovoljno odraziti i na psihičku stranu djeteta, a to se najviše odnosi na manjak koncentracije, psihičku napetost, pasivnost, emocionalnu nestabilnost, slabu motivaciju za rad i donošenje odluka.
Zašto da djeca vježbaju Pilates?
Ono najbitnije i čime treba da se vodite jesu brojni doprinosi Pilatesa. Kao jedinstveni program vježbanja, Pilates će osigurati vašem djetetu jake duboke mišiće koji su najbitniji u pokretanju skeleta i spriječavanju deformiteta. Dijete će biti zdravo, naučit će da pravilno sjedi, stoji, da se pravilno kreće i da brine o svome tijelu. Pilates će mu pomoći i u bavljenju drugim sportovima tako što će prevenirati moguće povrede koje svaki sport nosi sa sobom, i poboljšat će mu brzinu i preciznost pokreta. Vježbanjem Pilatesa dijete će stvoriti dobre i zdrave navike u vidu pravilnog odmora, promjenit će stavove prema aktivnoj pauzi, poboljšat će radnu disciplinu i toleranciju u odnosima sa drugima.
Na vama je da odlučite hoće li vaše dijete biti zdravo i srećno!
]]>
Tehničko-tehnološka revolucija je sa jedne strane donijela određene dobrobiti, a sa druge strane, zbog nedostatka kretanja, uzrokovala je i pojavu niza negativnih posljedica. Živimo u uslovima razvijene civilizacije, te smo izloženi mnogim pozitivnim, ali i negativnim uticajima sredine i savremenog načina života. Savremeni čovjek je oslobođen mnogih mišićnih napora, a intenzitet tih napora je sve manji i rijeđi.
Osnovni dizajn konvencionalnih (uobičajenih) stolica nije namjenjen za mnogo sati neprekidnog sjedenja. Proizvođači prilikom proizvodnje stolica često se trude da zadovolje estetske potrebe potrošača, ne obraćajući pri tome previše pažnje na negativne posljedice uzrokovane sjedenjem na takvim stolicama.
Stolice potiču još iz starog Egipta kada je fizičkog rada bilo mnogo više nego sjedenja. Vladari su koristili tronove da bi bili uzdignuti u odnosu na svoje podanike. Za razliku od faraona, pojavom industrijske revolucije u 18. vijeku, radnici zaposleni u fabrikama morali su da sjede dug vremenski period. Te stolice su bile zasnovane na antičkom dizajnu koji je bio veoma jednostavan. Sjedenje na njima im je olakšalo da izbjegnu rad u neprirodnim pozicijama. Na taj način je smanjena i količina energije, što im je omogućilo da se manje umaraju i duže rade. Razmišljajući samo u tom pravcu sjedenje i nije tako loša ideja. Međutim, ako malo dublje sagledamo prednosti i nedostatke sjedenja, dolazimo do činjenice da su nedostaci sjedenja brojni, ta da nam je zbog sjedenja smanjen zahtjev vaskularnog sistema i takav položaj tjera kičmu u savijeni položaj, posebno u lumbalnoj regiji.
Kada sjednete na stolicu, ništa ne drži karlicu i ona se savije unazad. Kičma tad nema uporište, odnosno ona promijeni svoj oblik iz prirodnog S oblika u neprirodni C oblik. Pitate se zašto je C oblik loš za tijelo? C oblik nije dobar za naše tijelo jer je u tom položaju gravitacija iza sjedalnih kostiju, a ne iznad njih, što je nestabilan položaj i rezultira znatno povećanim pritiskom na lumbalne diskove, a C- položaj stavlja i pritisak na unutrašnje organe. Dakle, C položaj negativno utiče ne samo na leđa i kičmu već i na disanje, probavni sistem, pa čak i na srce.
I to nije sve! Sjedenjem na stolici posturalni mišići su neaktivni i zaustavlja se proizvodnja lipoproteina lipase, enzima koji ima važnu ulogu u hidrolizi triacilglicerola i izmjeni lipida između lipoproteina u cirkulaciji, odnosno enzima koji je zaslužan za uklanjanje masnoće i holesterola u krvi. Kada se ovi mišići opuste aktivnost enzima pada za 90-95% ostavljajući masnoće u krvi.
Očito je da sjedenje nije dobro i bez obzira na obilje medicinskih i znanstvenih dokaza koji ukazuju na opasnost od predugog sjedenja, mi i dalje to činimo, a sve to zato što smo još od rane dobi naučeni da što duže sjedimo, te je to postala loša navika. Polaskom u školu, naše tijelo provodi nekoliko sati dnevno u školskim klupama, a to isto nastavljamo dolaskom u kuću, ispred računara ili tv ekrana. Kako odrastamo broj sati provedenih u sjedećem položaju se samo povećava. Ručamo sjedeći, na poslu sjedimo, poslije posla dođemo u dom i opet sjedimo, uvečer idemo na spavanje i vjerovatno i tad spavamo u nepravilnom položaju. Kad se sve to pomnoži sa brojem dana u godini, do naše 30-e godine mi ćemo imati brojne zdravstvene probleme.
Naravno, proizvođači stolica su učinili sve da šteta bude manja, te su osmislili naslone za pridržavanje leđa kako kičma ne bi bila u nezdravom C položaju. Na taj način se tijelo podupire prema gore i čuva od pada sa sjedala. To nikako nije dovoljno jer je karlica već u nepravilnom položaju za pravilnu leđnu podršku. Stručnaci ukazuju na to da bi trebali stajati na poslu jer ćemo tako izbjeći koštano-mišićne probleme uzrokovane dugotrajnim sjedenjem. Iako je karlica tada u neutralnom položaju, a posturalni mišići pomažu zadržati kičmu u prirodnom S obliku, to ipak nije dozvoljena opcija za većinu nas, a i stajanje nije rješenje problema zbog dodatnog opterećenja na krvožilni sistem, što povećava rizik od proširenih vena.
Dakle, šta sad? Najbolje rješenje je fizička aktivnost kao prednost koja stavlja kičmu u prirodan S položaj. Na taj način će šteta sjedenja na poslu ili u kući biti smanjena, a svoje mišiće ćete ojačati treninzima. Redovnim vježbanjem Pilatesa izgradit ćete duboke mišiće koji su potpora vašem tijelu. Jaki mišići držat će leđa u pravilnom S položaju, i samim tim spriječit ćete ili ublažiti bolove u leđima i vratu. Izbjeći ćete povrede i naučit ćete brinuti o svome tijelu.
]]>