Par uzroka-mnogo posljedica!

“Joga je za svakoga” pročitah nedavno na jednoj reklami za jogu, pa me ta rečenica pokrenu da napišem blog o skrivenim opasnostima u praksi ne samo joge nego i mnogih drugih sportova koji često, gotovo stalno, izvode pretklon tj. fleksiju kičmenog stuba za koju mnogi anatomi savjetuju da se ne izvodi. Problem valjda leži u tome što većina instruktora nedovoljno ulaže u svoje znanje, te se nisu dovoljno pokrenuli da prate savremeno doba. Društvo je takvo kakvo je i lakše nam je držati se zastarjelih metoda i tehnika nego ići u korak sa naukom. Naravno “korak sa naukom” zahtijeva da se izdvoji i određena količina novca jer svako svoje znanje želi i treba da naplati, a većini instruktora je lakše postati instruktor gledajući YouTube (o samolicenciranim trenerima ću detaljnije nekom drugom prilikom), nego platiti dovoljno stručna lica koja će ih uvesti u svijet anatomije i fiziologije. I onda se dešava to da nedovoljno obučena osoba izjavi da je joga za svakoga, jer da je dovoljno obučena znala bi da je to daleko od istine. Prije svega, joga = ekstenzija, što nije u prirodi čovjeka, a svaka ekstra mobilna kičma u budućnosti znači samo jedno – BOLESNA KIČMA! Iskreno, ne vidim ništa korisno u tome što će neko staviti nogu iza glave, niti vidim korist od istezanja u pretklonu koji je recept za isčašenje diska a u stalnoj je praksi joge.

Međutim, nije problem samo u jogi. Mnogi treneri svoje klijente vježbaju surovo po njihovim zglobovima, a imamo i one rekreativce koji odluče da se sami treniraju, nađu snimak na YouTubeu gdje neka fit djevojka objašnjava vježbe, pa stanu, sjednu ili legnu na pod, glavu izvrnu da bi vidjeli šta fit dama pokazuje i hop! Eto problema! Srećom stvari vezane za zdravlje zglobova danas su itekako vidljive i tu više nema mjesta za različita mišljenja. Mišić će uvijek biti mišić, ligamenet uvijek ligament, zglobovi će uvijek biti zglobovi, itd.  Nema tu prostora za izjave poput: “Ali ovo nije Pilates, ovo je aerobik, joga ili košarka… Mi to u svom sportu radimo drugačije… Bla, bla, bla…” Od ovakvih se izjava naježim, i nevjerovatno je da neko uopšte ovako razmišlja.  Zapamtite, šta god trenirali iste su zakonitosti tijela! ISTE! Bilo da se bavite Pilatesom, trčanjem, jogom, aerobikom itd, znajte da su zakonitosti tijela uvijek iste, jer naše tijelo ne zna šta trenira. Ono samo registruje pokret, a podsvijest pamti maltretiranje tijela. Većina ljudi ima problem sa promjenom na hrskavici koljena, zatim sa deformitetima kičmenog stuba, kao i sa promjenama na diskovima kičmenog stuba i još mnogo toga. Razlozi tome su brojni i neću se sad baviti svim razlozima ali ću navesti neke od primjera koji dovode do toga a vi ćete sami vidjeti da li vas neko tako trenira ili se tako trenirate sami. Šteta je u oba slučaja zagarantovana. Pa da počnemo.

Zamislite da je kičma stub koji nas drži. Taj stub nije postavljen kroz centar našeg tijela nego pozadi i nije čvrst komad. Sastavljen je od mnogo pokretnih segmenata i zglobova gdje se ti isti segmenti sastaju, te postaju hiperpokretljivi i kao rezultat toga ponašaju se kao spojevi – pokretljivost i opterećenje se koncentriše upravo na njih, što uzrokuje njihovu istrošenost brže nego na drugim mjestima. Ti spojevi se nalaze na četiri mjesta: na vrhu gdje se spaja vrat sa lobanjom, spoj donjeg vrata sa rebrima, gdje se donji dio rebara spaja sa donjim dijelom naših leđa, te mjesto gdje se donji dio leđa spaja sa karlicom.

Savijanje naprijed (tzv. pretklon) doprinosi degerativnim promjenama, isušivanju, pucanju i curenju tečnosti iz diskova. Čak, neprekidno ponavljanje ovih radnji uzrokuje istezanje pozadi diskova i ligamenata (povezujuće tkivo koje drži naše kosti zajedno). Sada pomislite na sljedeće: postoji ligament koji se proteže duž unutrašnje strane spinalnog kanala (koštana cijev koja nosi kičmenu moždinu), i tu nema ni najmanje slobodnog prostora, tako da ako ligament otekne zbog pretjeranog istezanja ili je pritisnut diskom (koji je potisnut iz svoje ravnine), to uzrokuje akutni bol a nerjetko i paralizu.

Zašto ovo ne raditi?

U ovoj vježbi karlica je zarolana unazad od butne kosti. To je znak da je mjesto spajanja baze donjeg dijela kičme i vrh karlice ugrožen. Pogledajte prednju stranu tijela. Primjetit ćete da je baza njenih rebara pomjerena prema karlici. Dakle, rebra su pala prema karlici. Taj “pad” je znak da je izgubila kontrolu nad spojem baza njenih rebara i donjeg dijela leđa. Pogledajte i pad u spoju baze vrata. Ljudska glava teži između 4.54kg-7kg. Zamislite onda koliko težine se u ovom položaju oslanja na ligamenet pritisčući diskove!!! Ajojj!

Zašto ovo ne raditi?

Pogledajte kako joj pada glava na pregibu baze vrata. U ovom položaju bi i najmršavija djevojka izgledala kao da joj se stomak preklopio. Tako izgleda kada se pritisak i vi nađete na istom putu, kada prostor koji je namjenjen vašim organima da bi obavljali zdravu funkciju u abdominalnoj šupljini se dodiruju sa silom teže težine koja ga gura prema dolje. Na ovaj način guranjem prema dolje pritišćete sastav vašeg abdnomena i baze karlice.

Zašto ovo ne raditi?

Donji dio rebara i donji dio leđa su u potpunosti eksploatisani. Spuštanje vaših stopala na pod nije cilj ove vježbe! Cilj ove vježbe je održati težinu najtežih dijelova tijela od centra tijela, horizontalno protiv sile gravitacije, s tim da se ova vježba daje jakim i naprednim vježbačima jer mišići moraju biti dovoljno jaki da održe vaš torso u zraku plus još dodatnu težinu vaših nogu. Često na treninzima možete čuti vježbače kako se žale da ne mogu disati tokom ove vježbe. Kako bi i mogli ?! Cijeli respiratorni sistem im je u ovom položaju potpuno zgnječen.

Ovakvo vježbanje će zdravlje bolesne osobe pogoršati a zdravu osobu će dovesti u stanje bolesne osobe. Za sve ove i slične vježbe postoji daleko bolji i bezbjedniji način izvođenja, samo što je većini lakše da troše zglobove umjesto mišiće koji optimalno rade, a neaktivnost, slabost trupa i maltretiranje sopstvenog tijela će nas kad tad koštati zdravlja. Nejednaka raspoređenost kičmenog stuba je put ka isčašenju diska. Kada podjednako rasporedimo pokret i opterećenje, tada stvaramo nevjerovatnu snagu u dubinskim leđnim mišićima i svim trbušnim i to bi trebao biti cilj vježbanja.  Dakle, vježbajmo a da kičma ne trpi našu težinu. Najjednostavniji način da to shvatite je možda ovaj primjer:

ako vas uče da nije dobro ovako sjediti, zašto mislite da je dobro ovako vježbati? Nije li to isto? Blago onome ko to razumije!